Intervju: "Istraživanje uloge albanskog jezika u Crnoj Gori u obrazovanju i očuvanju identiteta"

Albanski jezik ima izuzetno važnu i višeslojnu ulogu u obrazovnom sistemu Crne Gore, posebno u opštinama gdje je albanska zajednica prisutna u većem broju, poput Ulcinja, Tuzi, Plava, Gusinja i drugih. Obrazovanje na maternjem jeziku ne predstavlja samo pravo već i neophodan preduslov za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta Albanaca u Crnoj Gori. Kroz nastavu na albanskom jeziku, djeca stiču ne samo formalno obrazovanje već i dublje razumijevanje sopstvene istorije, književnosti, običaja i tradicije. To ih povezuje s njihovim korijenima i stvara osjećaj pripadnosti zajednici. Maternji jezik je temelj samopouzdanja, identiteta i socijalne uključenosti svakog djeteta – kada se djeca obrazuju na jeziku koji govore kod kuće, proces učenja je prirodniji i efikasniji, a istovremeno im se omogućava da razviju zdravo dvojezično ili višejezično obrazovanje. Pored obrazovne funkcije, prisustvo albanskog jezika u školama šalje i snažnu poruku o inkluziji i uvažavanju multikulturalnosti u Crnoj Gori. Time se doprinosi većoj socijalnoj koheziji i ravnopravnosti svih građana. Važno je napomenuti da obrazovni sistem koji prepoznaje i podržava jezičku raznolikost ne samo da jača prava manjina, već i obogaćuje cijelo društvo. Međutim, važno je da se uloga albanskog jezika u obrazovanju ne svede samo na simbolički nivo. Potrebna je kontinuirana institucionalna podrška: kvalitetni udžbenici, obučeni nastavni kadar, adekvatna terminologija u stručnim predmetima, kao i saradnja sa relevantnim institucijama u Albaniji i na Kosovu, kako bi se unaprijedili standardi obrazovanja na albanskom jeziku. U konačnom, obrazovanje na albanskom jeziku je most između tradicije i savremenog razvoja – ono omogućava mladim Albancima u Crnoj Gori da sačuvaju svoj identitet, a istovremeno da se ravnopravno uključe u širu društvenu zajednicu i budu konkurentni na tržištu znanja.

Obrazovne institucije u Crnoj Gori formalno prepoznaju pravo manjinskih zajednica, uključujući Albance, na obrazovanje na maternjem jeziku, te postoji osnovni institucionalni okvir koji omogućava nastavu na albanskom jeziku. Međutim, praksa i implementacija ovog okvira varira, ovisno o geografskoj lokaciji, političkoj volji i dostupnim resursima. U opštinama s većim brojem albanske populacije, kao što su Ulcinj, Tuzi, Plav, Gusinje i drugi, nastava na albanskom jeziku je prisutna u osnovnim i srednjim školama, ali se često suočava s izazovima. Iako je zakonski osigurana mogućnost obrazovanja na albanskom jeziku, u mnogim slučajevima se primjećuju ozbiljni problemi u praksi. Jedan od glavnih problema je nedostatak udžbenika i nastavnih materijala na albanskom jeziku, koji su ključni za kvalitetno obrazovanje. Mnoge škole na albanskom jeziku suočavaju se sa zastarjelim i nedovoljno razvijenim obrazovnim materijalima, a to negativno utiče na kvalitet nastave, posebno u srednjim školama i na višim nivoima obrazovanja. Nedostatak udžbenika na albanskom jeziku za specijalizovane predmete, poput matematike, hemije ili fizike, predstavlja veliku prepreku za efikasno učenje. Takođe, postoji i nedostatak kvalifikovanog nastavnog kadra. Iako je moguće zaposliti nastavnike koji govore albanski jezik, broj stručnjaka koji su obučeni za nastavu na albanskom jeziku, posebno u područjima kao što su prirodne i društvene nauke, nije dovoljno velik. To može dovesti do toga da nastavnici na albanskom jeziku nemaju adekvatne metode podučavanja, a u nekim slučajevima, nastavnici iz drugih jezika mogu biti prisiljeni da predaju na albanskom jeziku bez odgovarajuće obuke. Iako postoji određeni institucionalni okvir za obrazovanje na albanskom jeziku, finansijski i administrativni resursi koji bi omogućili stvaranje stabilnog obrazovnog sistema na albanskom jeziku često su nedovoljni. To uključuje ne samo udžbenike i nastavni materijal, već i infrastrukturu, obuku nastavnika i integraciju novih tehnologija u nastavu. Takođe, regionalne i političke razlike igraju značajnu ulogu u spremnosti obrazovnih institucija da se podrži obrazovanje na albanskom jeziku. U nekim područjima, lokalne vlasti i školske uprave prepoznaju značaj očuvanja jezika i kulture, dok u drugim, politička situacija može uticati na smanjenje resursa i pažnje koja se posvećuje ovoj oblasti. Prema tim izazovima, važno je napomenuti da postoji određeni napredak u smjeru unapređenja obrazovanja na albanskom jeziku, posebno u opštinama s velikim brojem albanske populacije. Mnoge škole i obrazovne institucije se trude da unaprijede kvalitet nastave i podrže obrazovanje na maternjem jeziku, međutim, potrebno je još mnogo rada u pogledu obezbjeđivanja ravnopravnosti i resursa.

Obrazovanje na albanskom jeziku u Crnoj Gori suočava se s brojnim izazovima koji otežavaju kvalitet nastave i mogućnosti obrazovanja za albansku djecu. Iako postoji osnovni institucionalni okvir za nastavu na albanskom jeziku, nekoliko ključnih prepreka ometa efikasnu implementaciju obrazovnog sistema. Nedostatak kvalitetnih udžbenika i nastavnih materijala: Jedna od najvećih prepreka je manjak savremenih i kvalitetnih udžbenika na albanskom jeziku. Mnoge škole koje nude nastavu na albanskom jeziku suočavaju se s problemom zastarelih udžbenika, koji nisu u skladu sa savremenim obrazovnim standardima. Ovo se posebno odnosi na udžbenike za specijalizovane predmete kao što su matematika, hemija, fizika i drugi tehnički i naučni predmeti. Takođe, postoji i manjak multimedijalnih nastavnih materijala i digitalnih resursa, koji postaju sve važniji u modernom obrazovanju. Bez odgovarajuće literature i nastave koja je u skladu s najnovijim pedagoškim metodama, kvalitet obrazovanja na albanskom jeziku je ozbiljno ugrožen. Nedostatak obučenog i stručnog kadra: Druga značajna prepreka je nedostatak kvalifikovanog nastavnog kadra koji je obučen za rad na albanskom jeziku. Mnoge škole na albanskom jeziku suočavaju se s problemom zapošljavanja stručnih profesora koji su kvalifikovani ne samo za nastavu, već i za specifične predmete na albanskom jeziku. To može dovesti do toga da nastavnici koji ne govore albanski jezik tečno, ili nemaju adekvatnu obuku, moraju predavati na jeziku koji im nije maternji. Takva situacija može negativno uticati na kvalitet nastave i sposobnost učenika da savladaju gradivo na odgovarajućem nivou. Takođe, u nekim slučajevima, nastavnici nisu obučeni u savremenim pedagoškim metodama koje omogućavaju efikasnu nastavu na albanskom jeziku. Nedovoljno razumijevanje važnosti dvojezičnosti u širem društvu: Nedostatak razumijevanja i podrške za dvojezičnost od strane šire zajednice predstavlja značajan izazov. U Crnoj Gori, gdje se dominira crnogorski jezik u obrazovnim, društvenim i političkim krugovima, obrazovanje na albanskom jeziku često se vidi kao sekundarno ili manje relevantno. Dvojezičnost nije dovoljno valorizovana u društvu, a to se prenosi i na obrazovni sistem. Djeca koja pohađaju nastavu na albanskom jeziku ponekad se suočavaju s predrasudama ili stigmom, jer nije uvijek jasno koliko je važno očuvanje svog jezika i kulture u multietničkom društvu. Ovaj društveni kontekst često ometa nastavak obrazovanja na albanskom jeziku, jer djeca i roditelji nisu uvijek dovoljno motivisani da se bore za očuvanje jezika u obrazovanju. Prelazak na obrazovanje na crnogorskom jeziku zbog percepcije većih mogućnosti: Mnoge porodice, posebno u urbanijim sredinama, smatraju da je obrazovanje na crnogorskom jeziku ključ za bolje obrazovne i profesionalne mogućnosti u budućnosti. Ovaj fenomen može rezultirati prelaskom djece sa albanskog na crnogorski jezik, jer roditelji vjeruju da će na taj način djeca imati veće šanse za zapošljavanje, napredovanje u društvu i pristup boljim obrazovnim institucijama. Iako se radi o pokušaju pružanja bolje budućnosti djeci, ova praksa može dovesti do gubitka kulturnog identiteta i gubitka jezika. S obzirom na to da se obrazovni sistem u Crnoj Gori većinom bazira na crnogorskom jeziku, djeca koja prelaze na obrazovanje na crnogorskom jeziku mogu se osjećati prisiljena da zaborave svoj maternji jezik i tradiciju kako bi se uklopila u širi društveni sistem. Nedovoljna finansijska i institucionalna podrška: Mnoge opštine i škole koje pružaju obrazovanje na albanskom jeziku suočavaju se s nedostatkom finansijskih resursa koji bi omogućili unapređenje obrazovnih uslova. Bez odgovarajuće podrške na državnom i lokalnom nivou, teško je implementirati kvalitetne promjene. Potrebno je ulagati u obuku nastavnog kadra, izradu novih udžbenika, modernizaciju učionica i infrastrukture, kao i u digitalizaciju nastave.

Jezički identitet je ključna komponenta kulturnog identiteta svakog naroda, a u slučaju Albanaca u Crnoj Gori, albanski jezik ima nezamjenjivu ulogu u očuvanju njihove specifične kulturne baštine, tradicije i nacionalne svijesti. Jezik nije samo sredstvo komunikacije; on je i nosilac istorije, običaja, vjerovanja, vrijednosti i sveukupnog kulturnog naslijeđa jednog naroda. Kroz jezik se prenose narodne pjesme, priče, izreke, običaji, vjerovanja i svakodnevni život, koji čine temelje identiteta. Albanski jezik je neposredno povezan sa svim kulturnim aspektima života albanske zajednice. Kroz njega se čuvaju i prenose narodne pjesme, koje su često istorijske balade, uspomene na slavne bitke, migracije, ljubavne i porodične priče. Takođe, narodne priče, bajke i mitovi često imaju duboko ukorijenjenu simboliku i istorijske reference, koje su važne za oblikovanje kolektivne svijesti o prošlim vremenima. Pjesme, kao što su epovi, i usmena tradicija, koje se usmeno prenose s generacije na generaciju, omogućavaju očuvanje kulturnog identiteta i pomažu u očuvanju memorije zajednice. Jezički identitet je često duboko povezan sa nacionalnim vrijednostima i simbolima zajednice. Albanski jezik, sa svojim specifičnim jezičkim karakteristikama, riječima, frazama i izrekama koje se koriste u svakodnevnom životu, doprinosi jačanju osjećaja pripadnosti i solidarnosti među Albancima. Kroz jezik se uče i njeguju porodične i društvene vrijednosti, a također se čuvaju običaji i vjerovanja, koja predstavljaju temelj kulture. Na primjer, slavlje vjerskih i narodnih praznika, kao što su Bajram i Kurban bajram, nije samo obred, već i važan kulturni čin koji se uči kroz jezik. Obrazovanje na albanskom jeziku ima ključnu ulogu u očuvanju kulturnog identiteta. Kroz školu, djeca ne samo da stiču osnovno obrazovanje, već i saznanje o svojoj istoriji, književnosti, umjetnosti i kulturi. Albanski jezik u obrazovnom sistemu nije samo alat za učenike da nauče gradivo, već i način da se povežu s svojom etničkom i kulturnom baštinom. Školski programi koji uključuju književnost na albanskom jeziku omogućavaju učenicima da proučavaju djela svojih velikih pisaca i pjesnika, te da prepoznaju značenje književnosti kao sredstva za očuvanje kulturnih vrednosti. Takođe, učenje jezika kroz pjesme, knjige i druge kulturne resurse doprinosi dubljem razumijevanju sopstvene kulturne tradicije. U istoriji, albanski jezik je često bio i simbol otpora protiv asimilacije i potiskivanja od strane drugih naroda i političkih sistema. U periodima kada su postojale opasnosti od kulturne asimilacije ili marginalizacije, albanski jezik je bio sredstvo opstanka i borbe za očuvanje identiteta. Kroz njega su Albanci u Crnoj Gori sačuvali svoju specifičnost i jedinstvenost, čak i u izazovnim političkim okolnostima. To je naročito značajno u kontekstu istorijskih promena, kao što su periodi kada je bilo pokušaja potpune integracije manjinskih naroda u šire društvene okvire. Albanski jezik također igra važnu ulogu u održavanju međugeneracijske povezanosti. Kroz jezik, mlađe generacije ne samo da uče o prošlim vremenima, već se i povezuju s prošlim generacijama. Starije generacije, kroz pričanje priča i predaja narodnih običaja, omogućavaju očuvanje tradicije, a mlađi na taj način ne zaboravljaju svoje korijene. Albanski jezik u ovom kontekstu nije samo sredstvo komunikacije, već i most između prošlih i sadašnjih generacija, koji omogućava kontinuitet u očuvanju identiteta.

U urbanim sredinama kao što su Podgorica, Bar ili Ulcinj, gdje je jezičko okruženje često dvojezično ili višejezično, mladi Albanci češće koriste crnogorski ili srpski jezik u svakodnevnoj komunikaciji, posebno u školama, na poslu i među prijateljima različitih etničkih grupa. Ova pojava je razumljiva, jer poznavanje službenog jezika države omogućava veću integraciju i pristup obrazovanju i zapošljavanju. Međutim, u tim sredinama albanski se često zadržava unutar porodice i lokalne zajednice – u okviru kućne komunikacije, kulturnih manifestacija i vjerskih obreda. S druge strane, u manje urbanizovanim, pretežno albanskim sredinama poput Tuzi, Plava, Gusinja, Malesije i sela oko Ulcinja, albanski je i dalje dominantan jezik. U tim sredinama se on koristi u svakodnevnom govoru, a često i u lokalnim institucijama, medijima i obrazovnim ustanovama gdje je albanski jezik prisutan kao jezik nastave. Uprkos izazovima, postoji primjetno interesovanje među mladima za očuvanje albanskog jezika, posebno u kontekstu očuvanja kulturnog identiteta. Mnogi mladi svjesni su činjenice da je jezik važan element njihove etničke pripadnosti i često izražavaju želju da nauče ili usavrše pismenost na albanskom jeziku. Tome doprinose i kulturne inicijative, književne večeri, muzički festivali i obrazovni programi na albanskom jeziku koji jačaju osjećaj pripadnosti i ponosa prema jeziku i kulturi. Takođe, značajan doprinos daje i dvojezično obrazovanje, koje postoji u mnogim školama u Crnoj Gori. Međutim, izazov ostaje u kvalitetu nastavnog kadra, dostupnosti udžbenika i savremenih obrazovnih materijala na albanskom jeziku. Na kraju, sve više mladih koristi digitalne alate i društvene mreže kako bi se povezali sa širom albanskom zajednicom u regionu i dijaspori, što može dodatno ojačati njihovu povezanost s jezikom i podstaći njegovo svakodnevno korišćenje u modernom kontekstu. Ukratko – iako su prisutni procesi jezičke asimilacije, naročito u mješovitim sredinama, mladi Albanci sve više razvijaju svijest o značaju očuvanja albanskog jezika kao temelja identiteta, što predstavlja pozitivan korak ka njegovom očuvanju i razvoju.

Roditelji i porodica imaju vaznu i nezamjenjivu ulogu u očuvanju jezika i identiteta kod djece. Ako se albanski jezik ne koristi u svakodnevnoj komunikaciji u kući, djeca ga teško mogu usvojiti u punom smislu, niti ga doživjeti kao sastavni dio svog identiteta. Jezik se najprije uči kroz emocionalne i svakodnevne porodične interakcije – kroz igru, razgovore, pričanje bajki, pjesme, priče o porijeklu i običajima. Porodično okruženje koje njeguje čitanje knjiga na albanskom jeziku, gledanje emisija i filmova, slušanje muzike i upotrebu jezika u svakodnevnim situacijama, doprinosi ne samo razvijanju jezičkih vještina, već i osjećaju ponosa prema jeziku i kulturi. Takođe, kroz prenošenje običaja, tradicije i kulturnih vrijednosti, roditelji povezuju jezik s identitetom i životnim iskustvom. Vrlo je važno i to kakav stav roditelji pokazuju prema jeziku. Ako ga cijene, koriste i podstiču, djeca će ga doživjeti kao nešto vrijedno i svoje. Ako ga zapostavljaju, veće su šanse da će i djeca izgubiti vezu s njim. Na kraju, podrška roditelja obrazovanju na maternjem jeziku, uključivanje u školske i kulturne aktivnosti i njegovanje jezika i van učionice dodatno učvršćuju tu vezu. Porodica je, jednostavno rečeno, prva i najvažnija sredina u kojoj se oblikuje jezički i kulturni identitet.

Iako postoje određene kulturne i obrazovne inicijative za promociju albanskog jezika u Crnoj Gori, one su uglavnom sporadične i često zavise od entuzijazma pojedinaca, lokalnih organizacija ili povremenih projekata. Organizuju se festivali, školske priredbe, književne večeri i kulturne manifestacije koje slave albanski jezik i kulturu, posebno u sredinama sa značajnim brojem Albanaca poput Ulcinja, Malesije i Plava. Međutim, problem je što ti događaji često nemaju kontinuitet niti dovoljnu institucionalnu i finansijsku podršku. Mnoge škole koje rade na albanskom jeziku suočavaju se s izazovima kada je riječ o dostupnosti savremenih udžbenika, edukativnog materijala i obuke nastavnog kadra. Takođe, broj kulturnih sadržaja (teatar, film, izdavaštvo, radionice za djecu i mlade) na albanskom jeziku je ograničen, posebno u manjim sredinama, pa djeca i mladi često nemaju dovoljno prilika da se jezički izražavaju i razvijaju u kontekstu svoje kulture. Za dugoročnu promociju i očuvanje jezika, potrebna je sistematska podrška – kako od strane države, tako i kroz saradnju s institucijama iz regiona i dijaspore. To podrazumijeva ulaganje u kulturu, obrazovanje, lokalne medije na albanskom jeziku, kao i podršku inicijativama koje povezuju jezik s modernim tehnologijama i digitalnim platformama. U suštini, iako inicijative postoje, one nisu dovoljne. Potreban je ozbiljniji i dugoročniji pristup kako bi se albanski jezik ne samo očuvao, već i razvijao u skladu s potrebama novih generacija.

Za poboljšanje pozicije albanskog jezika u obrazovnom sistemu Crne Gore neophodan je sveobuhvatan i sistematski pristup koji uključuje više aspekata – od kvaliteta nastave do institucionalne saradnje. Prije svega, ulaganje u obuku i usavršavanje nastavnog kadra je ključno. Mnogi nastavnici albanskog jezika i predmeta koji se izvode na albanskom rade u otežanim uslovima, bez dovoljno stručne podrške i mogućnosti za kontinuirano profesionalno usavršavanje. Potrebno je organizovati obuke, seminare i razmjene sa obrazovnim institucijama iz Albanije i Kosova, čime bi se unaprijedio kvalitet nastave i pratile savremene pedagoške metode. Zatim, treba raditi na modernizaciji nastavnog materijala. Mnogi udžbenici na albanskom jeziku su zastarjeli ili teško dostupni. Potrebno je obezbijediti savremene, kvalitetne i tematski prilagođene udžbenike, kao i multimedijalne sadržaje – digitalne udžbenike, aplikacije, edukativne platforme i video sadržaje koji će biti privlačni mlađim generacijama i usklađeni sa savremenim metodama učenja. Još jedan važan korak je povećanje dostupnosti visokoškolskog obrazovanja na albanskom jeziku. Trenutno su mogućnosti za studiranje na albanskom u Crnoj Gori veoma ograničene. Osnivanje odjeljenja na univerzitetima ili saradnja sa univerzitetima iz regiona (posebno sa Kosova i Albanije) kroz zajedničke programe i stipendiranja može značajno unaprijediti položaj jezika. Takođe, važnu ulogu ima jačanje institucionalne saradnje sa Albanijom i Kosovom, naročito u razmjeni stručnjaka, nastavnih planova, kulturnih i obrazovnih projekata. Ova saradnja može obezbijediti dodatne resurse, iskustvo i podršku, ali i povezati mlade iz Crne Gore sa širom albanskom jezičkom i kulturnom zajednicom. Na kraju, potrebno je povećati vidljivost i prisustvo albanskog jezika u javnim i obrazovnim institucijama, kroz podršku dvojezičnim školama, kulturnim centrima, školskim bibliotekama i nastavnim programima koji njeguju dvojezičnost i interkulturalnost. Za istinsko poboljšanje položaja albanskog jezika u obrazovanju, neophodno je ulaganje u ljude, resurse i saradnju, kao i stvaranje okruženja u kojem će se albanski jezik razvijati ravnopravno i u skladu sa savremenim obrazovnim standardima.